Konektori u spontanome govorenom jeziku

• DOI: 10.31724/rihjj.45.1.6
• Publication Date: 2019-07-25T11:54:31Z
• Authors: Sara Košutar; Gordana Hržica
• Keywords: spontani govoreni jezik; PG1-9665; diskurs; diskurs ; konektori ; spontani govoreni jezik ; konverzacija; konektori; conversation; Slavic languages. Baltic languages. Albanian languages

Načini povezivanja iskaza u organizaciji složenih nadrečeničnih cjelina plodna su tema brojnih jezikoslovnih istraživanja. Pritom je veći naglasak stavljen na proučavanje konektora i/ili diskursnih oznaka govorenome jeziku jer mnogim istraživanjima utvrđeno kako te jezične jedinice vrlo česte upravo jezičnom modalitetu (primjerice, O’Keeffe, McCarthy i Carter 2007). Ipak, većina hrvatskih jezikoslovaca usmjerila se kohezivnih veza pisanome diskursu, dok nadrečenična sintaksa govorenoga diskursa nije proučavala Velčić 1987, Glovacki-Bernardi 2004). Štoviše, drugim jezicima da pojedini jezični elementi s povezivačkom funkcijom karakterističniji za govorene žanrove ne pojavljuju istovremeno pisanim žanrovima ili nisu zastupljeni jednakoj mjeri (Biber 2006). Cilj ovoga rada utvrditi konektorima kao formalnogramatičkim sredstvima uspostavljaju odnosi među iskazima spontanome govorenom izvornih govornika. Konektori shvaćaju podskupina obuhvaćaju elemente površinske strukture čija primarna funkcija kohezivna. Za potrebe istraživanja izdvojeni uzorci 30 govornika iz Hrvatskoga korpusa govornog jezika odraslih (Kuvač Kraljević Hržica 2016, HrAL). Korpus analiziran pomoću unaprijed zadanoga popisa od 143 prikupljena pisanih izvora o hrvatskome (znanstveni radovi, monografije, gramatike). Sukladno rezultatima pojavljuje manji broj su, obzirom formalnojezične razlike između pisanoga diskursa, pronađeni konektori koji zabilježeni takvim izvorima. Međutim, suprotno pretpostavci visokoj čestoti jeziku, što potvrđeno jezicima, zastupljenost tih jezičnih oblika uzorku hrvatskoga nešto niža očekivane.